| |
Veliki prezir
Dom omladine Beograda
12. mart 2011.
|
15. mart 2011.
|
|
|
| |
 |
|
| |
Nakon tačno godinu dana, Veliki Prezir se vratio u salu Amerikana beogradskog Doma Omladine, u kome su prošle godine promovisali svoj četvrti album Nikadjekraj. Kao predgrupa nastupio je Nežni Dalibor.
Neposredan povod za koncert bila je promocija novog singla "To", koji bi trebalo da predstavlja uvod u novi album. Očigledno ohrabreni prošlogodišnjim toplim reakcijama, odlučili su se na novi nastup i privukli uobičajenu publiku, u pristojnom broju, sastavljenu od hard core fanova i starije beogradske ekipe koja prati rad Velikog Prezira godinama. U prijatnom ambijentu Amerikane, sa savršeno nameštenim, jasnim, čistim zvukom, odsvirali su dva sata pop-rock psihodelične vojvođanske depresije, i ostavili nas upitane kako je moguće da 16 godina ne uspevaju da izađu iz senke i postanu primetniji mainstream publici.
Još sa prvim singlom ”Samo tebe znam”, 1995. godine, zauzeli su svoje mesto i održali se na njemu, snimivši 4 albuma i jedan koncertni, i učestvovali na kompilaciji »Korak napred, dva koraka nazad« u produkciji B92. Njihov, za ove prostore, specifičan zvuk, naglašenih poetskih pop melodija, lagano se menjao, sazrevao, da bi sada stigao do čvršćeg izraza, koji se na koncertima pretvara u odličnu energiju, nekako nikada tako dobro uhvaćenu na nosačima zvuka. Emotivni, lirski tekstovi oslonjeni na sofisticiran muzički zid satkan od retro psihodelije i post-rock uzora, definisali su osoben stil ove, pomalo izdvojene pojave na srpskoj sceni. Čini se da Vladimir Kolarić Kole, osnivač, autor i okosnica benda, bolje nego ikada komunicira sa publikom, mada se uvek čini kako postoji jedna fina distanca, koja bi, kada bi bila razbijena, možda dovela i do boljeg anticipiranja svega onoga što ima da kaže. Prefinjene harizme, kao da ne želi da otvori sebe do kraja. Čini se da to ima i svoju lošu stranu.
U svakom slučaju, Veliki Prezir je odsvirao čvrst pop koncert, ne propustivši da nas obraduje sa svojim najpoznatijim pesmama "Dobro je", "Danima", "Reke teku brodovima", "Neobična sumnja", "Moram da znam", "Samo tebe znam", "Gubi me sudbina", sa blagim akcentom na poslednjem albumu, s kojeg smo čuli "No, no", "Svi se spustite na pod", "Pomozi sebi", "Zvoniće", "Nikadjekraj",... Savršeno usvirani, nadahnuti, povremeno neobično agresivni, pružili su tačno ono što se od njih i očekuje.
Veliki Prezir i njihova publika se predobro poznaju i u toj komunikaciji nema greške, nema nepoznanice. Ljubav i poštovanje su obostrani.
Mada, možda je došlo vreme za promene. Volela bih da verujem da znatno komunikativnija "Svi se spustite na pod" može da bude naznaka suptilnih promena u inače suptilnom izrazu koji bi Velikom Preziru mogao da približi novu publiku. Oni to definitivno zaslužuju.
Slike sa koncerta
tekst - biljana buljugić
fotografije - nebojša mićković
|
|
|
|
